Promovisana Nacionalna strategija za pristupanje EU

03. jun 2005. |

BEOGRAD, 3. juna 2005 - Ispunjavanje obaveza koje Srbija ima u pristupanju Evropskoj uniji prvenstveno je značajno zbog sveopšteg razvoja zemlje, navodi se u Nacionalnoj strategiji Srbije za pristupanje SCG Evropskoj uniji.

Savetnik u republičkoj Kancelariji za pridruživanje EU Milica Đilas rekla je na promociji Strategije u beogradskom hotelu `Palas` koja je organizovana u saradnji sa Fondacijom Konrad Adenauer, da obaveze prema Uniji treba staviti u kontekst šireg cilja – razvoja društva u Srbiji. Ukazala je da Strategija `nudi pravac razvoja` Srbije u narednih nekoliko godina.

Prema njenim rečima, taj dokument treba da pojasni političarima i građanima Srbije kakve ih obaveze i zadaci čekaju na putu ka EU. Milica Đilas rekla je da se većina građana Srbije izjašnjava za pristupanje EU, ali da građani mahom ne znaju šta ih sve čeka na putu evropskih integracija. Zbog toga znatno manje građana podržava konkretne poteze koje država mora da ispuni da bi se pridružila EU.

Prema njenim rečima, dokument je rađen u uslovima nedovršenog ustavnog okvira Srbije i problema u funkcionisanju državne zajednice.

Dodala je da je jedan od osnovnih političkih uslova za pridruživanje EU usvajanje novog ustava Srbije, bez kojeg ne može da bude ispunjen čitav niz ostalih uslova, kao i da Strategija podrazumeva nacionalni konsenzus o pristupanju EU.

Na predstavljanju Strategije novinarima iz 20 redakcija govorila je Tanja Miščević, sektretar Kanclearije za pridruživanje EU u Vladi Republike Srbije koja je naglasila da je strategiju izradio tim stručnjaka sa Ekonomskog instituta, Fakulteta političkih nauka, Beogradskog centra za ljudska prava, Centra za pravo EU i Instituta za uporedno pravo, koji je izabran na tenderu.

Uvažavajući i priloge resornih ministarstava, konačnu redakciju teksta završila je Kancelarija Srbije za pridruživanje EU, a dokument bi uskoro trebalo da usvoji i Vlada Srbije.

Saradnik u Kancelariji za pridruživanje EU Vladimir Todorić rekao je da praksa drugih država pokazuje da su politički uslovi važniji od ekonomskih za približavanje Uniji.

Kao najvažnije političke uslove on je naveo usvajanje novog ustava, reformu pravosuđa, reformu sektora bezbednosti, borbu protiv korupcije i jačanje kapaciteta zakonodavne vlasti.

Prema njegovim rečima, pitanje saradnje sa Haškim tribunalom prelazi u drugi plan i građani se više interesuju za druge aspekte i prepreke za pridruživanje EU.

Kad je reč o ekonomskim preduslovima u Strategiji se navodi da Srbija ima nizak bruto nacionalni dohodak, nezaposlenost od oko 30 odsto, nisku konkurentnost privrede, deficit platnog bilansa, tehnološku zaostalost i procenat siromašnih od 20 odsto.

Za prevazilaženje tog stanja Strategija definiše razvoj malih i srednjih preduzeća, smanjenje trgovinskog deficita, inflaciju od oko pet odsto godišnje, kao i godišnji privredni rast od oko šest odsto.