J. Joksimović: Briselski sporazum se zaglibio u prištinskom blatu

19. maj 2019. | Beograd

J. Joksimović: Briselski sporazum se zaglibio u prištinskom blatu

Imajući u vidu trenutnu atmosferu i evropske računice u vezi sa EU, ali, i s regionom, otvaranje dva poglavlja u junu bilo bi više nego zadovoljavajuće.

Ovog puta će Izveštaj o napretku Srbije, ma kakav bio, biti donekle u senci jedne predizborno-postizborne atmosfere u evropskim zemljama, a posebno institucijama, u kojoj očigledno proširenje i zemlje kandidati nisu prvi na listi. Što se samog godišnjeg izveštaja tiče, očekujem da bude u ocenama izbalansiran, zasnovan na sistematično i seriozno prikupljenim činjenicama i faktima, a ne na percepcijama, kako se to gotovo uobičajilo, i to posebno kada su u pitanju oblasti koje se prate u vladavini prava, to jest poglavljima 23 i 24, ističe Jadranka Joksimović, ministar za evropske integracije, odgovarajući na pitanje da li ima šansi da taj dokument, koji će Evropska komisija predstaviti krajem ovog meseca, donese takve ocene o Srbiji da nam u junu otvore više od već standardna dva poglavlja.

– Istina, ustalila se praksa otvaranja po dva poglavlja tokom šestomesečnog predsedavanja, što bi onda trebalo da znači da je u kontinuitetu notiran skoro istovetan napredak. A nije baš bilo tako, nekada je bilo više, a nekada zaista manje napretka, pa smo ipak dobijali saglasnost država na uglavnom dva poglavlja – napominje Jadranka Joksimović.

Da li se može očekivati nešto drugačiji, tvrđi ili mekši, stav EK s obzirom na to da je na isteku mandata?

U odnosu na reforme u oblasti vladavine prava koje smo u poslednjih šest meseci sproveli, a imajući u vidu da i briselski dijalog nije zbog nas u zastoju, smatram da smo zaslužili otvaranje najmanje dva poglavlja. S druge strane, imajući u vidu pomenutu atmosferu i neke druge evropske računice vezane za EU ali i za region, dva poglavlja bi bila više nego zadovoljavajuća. Vidite kako je proces evropskih integracija kao par excellence politički proces, podložan relativizaciji upravljanja očekivanja, neravnoteži (ne)zasluženih (ne)uspeha, pa je otuda kompleksan i vrletan za društvo. Ali, bitan je uspon i dostizanje krajnjeg cilja, a to je efikasnija država, kvalitetniji život i veće mogućnosti za svakoga i u svakom delu Srbije. I naravno – punopravno članstvo.

Izvestilac EP za Srbiju Dejvid Mekalister kaže da je sloboda medija ključni pokazatelj spremnosti zemlje da postane deo EU, a Reporteri bez granica i Fridom haus iznose kritike na račun Srbije kada je reč o toj oblasti. Tomas Osovski, direktor za pitanja EU u MSP Nemačke, upravo je za naš list izjavio da tokom prethodnih meseci nisu primetili suštinski napredak u oblasti vladavine prava. Ako ste u pravu da ocene donose na osnovu percepcije, a ne činjenica – ko je kriv za to?

Nije pitanje krivice nego pitanje kredibilnosti čitavog procesa – i reformskog, i procesa izveštavanja, i vrednovanja postignutog. Ali i istih za sve i poštenih i nekrivudavih standarda. Za sve jednakih. Dakle, niko ne spori da ima nedovršenog posla, pre svega u postavljanju legislativnog okvira, koji je prvi i conditio sine qua non za svaku reformu. Naravno, reforme u oblasti vladavine prava su teške, to svi znaju, samo niko ne objašnjava zašto su teške...

I, zašto su tako teške?

Pa zato što najčešće i nezaobilazno zadiru i nekada tektonski pomeraju fenomen „stečenih prava” zainteresovanih grupa, profesija, establišmenta, pa i pojedinaca. I otuda su otpori veliki, a interpretacije i doživljaj reformi često subjektivni i zanemaruju širu vizuru. Otuda glasno nezadovoljstvo grupa i pojedinaca ume da oblikuje percepciju većinskog nezadovoljstva ili nekog pogrešnog delanja. A Vlada uz sve te politički nepopularne mere mora, ako je odgovorna, a ova jeste, da radi svoj posao, a ne non-stop da dokazuje kako je to ispravno. Zato sam rekla – činjenice i činjenice, komparativna analiza, kvalitativna analiza od procesa do rezultata. Sve drugo su mišljenja i percepcije, koje su važne, ali ne smeju da zamute čistoću činjenica. Zbog toga smo veliki trud uložili u postavljanje transparentnog, participativnog, obuhvatnog po dubini i širini dijaloga i okvira za definisanje medijske strategije koja je okosnica uređenja medijskog prostora i nezavisnosti i statusa novinarske profesije.

Kakve ocene u izveštaju očekujete za poglavlje 35, budući da je dijalog o Kosovu u blokadi šest meseci, od kada je Priština uvela takse od 100 odsto? Da li mislite da će EK oceniti da i Beograd snosi deo krivice za ovaj zastoj?

Taj deo izveštaja piše Evropska spoljnopolitička služba, na čijem je čelu gospođa Mogerini, koja je i zadužena za medijaciju i olakšavanje vođenja dijaloga. Čisto sumnjam da će bilo kome pasti na pamet da u našem izveštaju o napretku i ovoga puta zadrži tzv. jezik ogledala, to jest da na isti način u Izveštaju za Srbiju i tzv. Kosovo da formulacije o napretku u dijalogu, što je do sada bio slučaj. Briselski sporazum se zaglibio, što zbog blata unilateralno uvedenih tarifa i loših poruka koje stižu svakodnevno iz Prištine, što zbog toga što Priština usvojenom platformom protiv dijaloga u parlamentu tzv. Kosova otkida točak sa kola Briselskog sporazuma, pa su kola krenula nizbrdo. Danas se pitam, seća li se i spominje li iko više osim srpske strane Zajednicu srpskih opština. Šta bi sa statutom i radom Upravljačkog tima? Štaviše, od tog blefa Prištine u aprilu 2018. dogodio se niz jednostranih i destruktivnih poteza. Beograd i posebno predsednik Vučić se ponašao civilizovano evropski – sprovodili smo ono što smo potpisali, poštovali postignute dogovore, bili strpljivi i trpeljivi, odazivali se svakoj inicijativi, čekali da se savremeni evropski kod političke kulture zasnovan na poštovanju sporazuma „primi” i u Prištini, ali izgleda mi, usamljeni smo čuvar dogovorne diplomatije.

Reforme u oblasti vladavine prava su teške jer zadiru u „stečena prava” grupa, profesija, establišmenta, pa i pojedinaca.

Koliko je, možda, nedavni skup u Berlinu, na poziv Makrona i Merkelove, otklonio nedoumice u vezi sa problemima u dijalogu Beograda i Prištine?

Ta inicijativa pokretačkog dvojca EU, tj. Nemačke i Francuske, imala je svoj značaj u smislu „kontaktiranja” na najvišem nivou za razmenu mišljenja svih sa takozvanog Zapadnog Balkana i onih koji su dodirno povezani, ali i šire, imajući u vidu da su se tamo našli i predstavnici Slovenije i Hrvatske. U slučaju Beograda i Prištine trebalo je da omogući kakav-takav kontakt dveju strana i otvori mogućnost dogovora o nastavku dogovaranja. Mislim da je Vučić iskoristio priliku na optimalan način da ponovi jasne pozicije Srbije i da je svima jasno da strategija iznurivanja pozicije Srbije i Vučića udruženo štetnim tarifama i indolentnom retorikom pozivanja međunarodne zajednice da ih Priština ukloni – nije uspela. Tako da mislim da u julu nemačko-francuska inicijativa revitalizacije dijaloga mora da dođe ukorak sa izmenjenom situacijom u pogledu tarifa, jer u suprotnom nikakva posebna dodatna vrednost ne može se uočiti.

Procenjuje se da će tzv. suverenisti ili populisti u sledećem sazivu EP imati znatno više mesta. Kako bi drugačiji sastav sledeće Evropske komisije mogao da utiče na naše evrointegracije?

Promena će biti svakako, ali lično smatram ne toliko značajnih da bi se promenio matični pravac EU koji, uz sve ideološke razlike, zagovaraju mejnstrim partije umerene desnice EPP i umerene levice evropskih socijalista. Uostalom, često se i opravdano ukazuje na porast tvrđe profilisanih stranaka desnice, a neopravdano se propušta i zanemaruje činjenica da će patrije iz opsega liberala i zelenih zapravo biti stranke sa najvećim „koalicionim kapacitetom” za obe mejnstrim grupacije. Teško će se, na primer, ponoviti EPP trostruka kruna kao u ovom sazivu gde su i predsednik EP Tajani, i predsednik EK Junker i Saveta EU Tusk iz EPP grupacije. Ali, zaista mislim da ta vrsta promena neće suštinski uticati ni pozitivno ni negativno na Srbiju koja je već duboko zagazila pregovarački proces i viđena je kao jedna od prednjačećih država.

U skorijem periodu je moguće bitno preoblikovanje EU, bilo u pravcu „više Evrope”, bilo u suprotnom, „manje Evrope”. To bi svakako moglo da se odrazi i na njenu politiku proširenja?

Kada je generalno politika proširenja u pitanju, samo mogu da se nadam da će većina odgovornih partija u EU, ma kojoj grupaciji pripadale, povratiti razumevanje da je proširenje deo obnovljenih liderskih kapaciteta EU i da može da podstakne jačanje integrativnih kapaciteta i ekonomije evropskih zemalja. Pitanje „opstanka” komesara i Generalnog direktorata za proširenje u novoj strukturi institucija je po mom mišljenju pitanje očuvanja kredibiliteta EU imajući u vidu obećanu evropsku perspektivu regionu Jugoistočne Evrope. A što se tiče više ili manje Unije, ta priča je stara koliko i sama EU, i pričaće se koliko i EU bude postojala. Da li više ili manje integracije, važno je da integracija koja je evropskim zemljama donela mir – opstane.

Da li se zbog mogućih promena u EU sve više u Srbiji govori o potrebi većeg povezivanja sa Višegradskom grupom i „najmoćnijim političarem Italije” Mateom Salvinijem?

Mi odavno konkretno i korektno sarađujemo sa zemljama Višegradske grupe – Mađarskom, Češkom, Slovačkom i Poljskom, kojima smo bliski, u smislu da smo i mi južni deo centralne Evrope, a sa nekima i slovenskog porekla, imamo i nekih sličnosti iz prošlosti koje nam olakšavaju razumevanje i razmenu iskustava, međusobno učenje i podržavanje. To je platforma saradnje u kojoj se pokazalo da zemlje i pored nekih značajnih razlika koje imaju, uspevaju da dogovorno zastupaju ono što su definisale kao zajedničke interese. S druge strane, Mateo Salvini je političar koji je posle dugo vremena uspeo da zadobije značajno poverenje građana Italije, ima neke nove ideje, retoriku, inklinira tvrđoj desnici, ali u suštini izvorno evropskoj, kao uostalom i članice Višegradske grupe. Uostalom, lakše je kritikovati EU kad ste njen član. Mi smo kandidat, i posmatramo šta se dešava, pratimo situaciju da bismo realistično podesili i svoju agendu, jer za nas je pre svega i iznad svega važan predvidiv, pouzdan, stabilan i održiv napredak naših građana, a to ćemo ipak najbolje postići neprekinutim kreiranjem odgovorne politike reformi i našeg multilateralnog i regionalnog stuba delovanja u međunarodnoj politici koji će nas dovesti do članstva u EU.

Biljana Baković

Foto: Ivan Milutinović

Izvor: Politika