Srbija želi da bude deo jake i uticajne EU

01. jul 2018. | Beograd

Srbija želi da bude deo jake i uticajne EU


Otvaranje novih poglavlja uvek pokazuje da postoji kontinuiran napredak u pregovorima sa Evropskom unijom. Imajući u vidu sveukupnu atmosferu unutar EU, koja je vrlo napeta, a u nekim segmentima i polarizovana, kao i skepticizam pojedinih država članica prema proširenju, za nas je otvaranje poglavlja pozitivna poruka, kaže ministar za evropske integracije Jadranka Joksimović u razgovoru za „Politiku“, pošto su u ponedeljak u Luksemburgu, na Osmoj međuvladinoj konferenciji, otvorena još dva poglavlja, 33 - finansijske i budžetske odredbe i 13 - ribarstvo. Srbija je, ipak, u martu dostavila pet spremljenih pregovaračkih pozicija, a ministar ukazuje da je „važno da budemo strpljivi i dosledni i nastavimo i intenziviramo reformske procese”.

- Upornost, strpljenje, odgovorna rešenost i hladna glava su recept za održiv napredak. Uvek može i brže i više, ali brojne okolnosti koje ne zavise od nas kao države kandidata, utiču na dinamiku procesa pristupanja. Nekada će biti otvoren manji, a nekada veći broj poglavlja. Uopšte uzevši, mislim da ne možemo biti nezadovoljni postignutim u procesu evropske integracije tokom bugarskog predsedavanja, s tim da očekujemo dalji napredak do kraja godine. Verujem da je realna mogućnost da tokom austrijskog predsedavanja otvorimo ostala poglavlja za koja smo tehnički spremni: 9 - finansijske usluge, 17 - ekonomska i monetarna unija i 18 - statistika, a intenzivno radimo na pripremi novih pregovaračkih pozicija.

Utisak je ipak da se više očekivalo od ovog šestomesečnog perioda u kome je predsedavajućoj Bugarskoj glavna agenda bilo pitanje proširenja EU?

Možda jeste takav utisak, ali treba priznati da je Bugarska svojim angažmanom uspela da vrati proširenje na agendu EU i pored, generalno, nepovoljne ukupne atmosfere među državama članicama. Takođe, iako Samit u Sofiji nije imao temu proširenja zvanično na agendi, činjenica je da je prvi put posle 15 godina došlo do susreta između EU i regiona na najvišem političkom nivou. U tom smislu, može se reći da je bugarsko predsedavanje bilo uspešno i korisno za nas. Na kraju krajeva, otvorili smo i dva nova poglavlja, što se itekako vrednuje. Važno je da se uspostavi kontinuitet predsedavanja članica koje podržavaju proširenje i posmatraju ga kao prioritet i svakako očekujemo nastavak takve politike tokom austrijskog i rumunskog predsedavanja. Želim da istaknem da Vlada Srbije, predsednik Aleksandar Vučić i SNS, kao najveća stranka vladajuće koalicije, reforme sprovode prevashodno zbog građana i želje i potrebe da, primenom evropskih vrednosti, normi i standarda, stvorimo državu koja će biti u funkciji njihovih interesa.

Važno je da se uspostavi kontinuitet predsedavanja članica koje podržavaju proširenje i posmatraju ga kao prioritet i svakako očekujemo nastavak takve politike tokom austrijskog i rumunskog predsedavanja.

Imajući u vidu da smo prva poglavlja otvorili u decembru 2015, a da je trenutno otvoreno 14 od ukupno 35 pregovaračkih poglavlja, može li se ovim tempom ceo pregovarački proces završiti 2023, da bismo, eventualno, mogli da postanemo članica EU 2025. godine?

Smatram da 2025. godina nije nerealna za članstvo Srbije, ako ostanemo politički stabilni, ako region bude stabilan i ako mi ubrzamo reforme, što i jesu strateški ciljevi Vlade. Na taj način dinamika otvaranja poglavlja može da se poboljša i naš cilj je da u narednom periodu postignemo održavanje više od jedne Međuvladine konferencije po predsedavanju. Nije nerealno da do kraja 2023. godine otvorimo sva poglavlja i da do tada postepeno krenemo da zatvaramo ona koja su sada otvorena. Takođe, podsećam, da je godinu koju navodite, 2025, prvi pomenuo, kada je govorio o Srbiji i Crnoj Gori kao liderima procesa evrointegracija u regionu, predsednik Evropske komisije Žan Klod Junker. Mi je sagledavamo u kontekstu okvirnog roka, snažnog ohrabrenja i jasnog podsticaja da nastavimo sa reformama koje čine suštinu evrointegracija, a ne kao siguran i definitivan termin prijema u EU. Uverena sam da je 2025. značajan indikator kojim EU pokazuje da na našu državu, kao respektabilnog i vrlo ozbiljnog kandidata za članstvo, argumentovano računa.

Ovo nije prvi put da neke članice EU neće da „propuste“ više od dva poglavlja. U decembru prošle godine blokirali su nas, prema nezvaničnim informacijama, Nemačka, Francuska, Velika Britanija, Švedska i Hrvatska, navodno nezadovoljne reformama u Srbiji. Da li je i sada reč o ovim državama i istim razlozima?

Ja ne bih govorila o blokadi, naročito ne u okolnostima u kojima se danas odvija proces evropske integracije. Smatram da je prava formulacija da je Srbija, po mišljenju država članica, a ne zaboravite da mora da se postigne konsenzus između svih, ostvarila dovoljan napredak da se u junu 2018. otvore dva poglavlja. Upravo to je i odluka svih 28 država članica. Bilo je onih koje su podržale i više otvaranja, ali konsenzus je postignut oko dva. Političke okolnosti u kojima se odvija proces donošenja odluka u EU u potpunosti razumemo i verujemo da je prevazilaženje svakog izazova sa kojim se EU danas suočava u najboljem interesu Srbije. Srbija želi da bude deo globalno jake i uticajne EU.

Jadranka Joksimović

Jesu li problem samo reforme, ili, kako se često spekuliše, dijalog Beograda i Prištine, to jest pritisci da se briselski proces okonča što pre pravno obavezujućim sporazumom?

Stavovi država članica EU su poznati o svim pitanjima. Obelodanjeni su u zaključcima Saveta za opšte poslove i tu piše da je Srbija uz Crnu Goru ostvarila i formalno posmatrano najveći napredak u procesu pristupanja tokom ovog polugodišta. Nažalost, za druge države to ne možemo reći i pored određenih pozitivnih rezultata koji su postigle naše komšije Makedonci i Albanci. Sa druge strane, zaključci nam pružaju dobre smernice za fokus reformi u narednom periodu. U njima su sadržane preporuke za napredak u politički najvažnijim oblastima pregovora. Preporuke sadrže i pozitivne i negativne ocene stanja. Dakle, reč je o iznijansiranoj oceni stanja, umesto crno-bele slike koja se građanima neretko provlači kroz medije. Što se tiče dijaloga Beograda i Prištine, pregovarački okvir EU sa Srbijom je jasan - pravno obavezujući sporazum o sveobuhvatnoj normalizaciji odnosa treba da bude postignut pre stupanja u članstvo, dakle nije oročen konkretnom godinom. Pre toga, mora da se implementira jedan drugi pravno obavezujući sporazum čiji je garant EU - Briselski sporazum. Zna se šta je za nas najvažnije - formiranje Zajednice srpskih opština i to očekujemo da vidimo kao konkretnu stvar koju će Priština ispuniti. A tu su i pitanja imovine, kulturnog nasleđa, ljudskih prava...  Prema tome, proces je težak,  a mi smo pokazali kapacitet za dijalog i kompromise, te očekujemo da ga i Priština pokaže, ako ga ima. Jer rešenje koje ide kroz uspostavljen dijalog ne može da bude nametnuto, a za to su potrebne dve strane, a u ovom slučaju i EU kao medijator.

U svim izveštajima o napretku Srbije zajedničko je: problem KiM, vladavine prava, slobode medija, nezavisnog pravosuđa, borbe protiv korupcije, reforme javne administracije. Ima li Srbija kapaciteta da paralelno radi na svim ovim problemima, ne bi li završila sve za pet godina?

Nesporno je da Srbija kao najveća i najznačajnija zemlja u regionu ima kapacitete da sprovede sve neophodne reforme. Vlada je trenutno posebno posvećena reformama u oblasti vladavine prava, pre svega ustavnim promenama u cilju boljeg i efikasnijeg funkcionisanja pravosuđa. Sprovode se reforme paralelno u nekoliko oblasti - konsultacije sa Venecijanskom komisijom u vezi amandmana na Ustav, izrada novog nacrta Medijske strategije sa novom radnom grupom koja uključuje predstavnike svih medijskih udruženja, završetak rada na nekoliko ključnih zakona.
 

Srbija pomaže svima u nevolji, ali neće biti sabirni centar

Iako još nema dogovora u okviru EU o načinu rešavanja migrantske krize, da li imate spremljen odgovor ako se od Srbije zatraži pristanak da bude „parking“ za veći broj migranata s Bliskog istoka i iz Afrike?

Kada ste od bilo kog našeg ili zvaničnika EU mogli da čujete da će Srbija biti parking, posebno parking za ljude? Srbija od samog početka migrantske krize želi da bude deo zajedničkog i solidarnog rešenja sa EU i za to postoje najmanje tri razloga. Prvi je humanitarne prirode i namere da se u skladu sa nevelikim mogućnostima koje Srbija ima pomogne svakome ko je zaista u nevolji. Da budem potpuno jasna: to ne znači da će se Srbija pretvoriti u sabirni centar, već da će proporcionalno svojim mogućnostima pomoći sprovođenju zajedničkog evropskog rešenja. Drugi je bezbednosne prirode, jer zajedničko delovanje sa EU vodi sveukupno većoj izvesnosti i predvidljivosti rešenja, pa samim tim i većoj bezbednosti za sve naše građane. Treći razlog se nalazi u činjenici da kao država koja vodi pregovore o članstvu, želimo da budemo deo rešenja za sve izazove sa kojima se EU suočava, jer ćemo kao članica EU biti u prilici i da učestvujemo u donošenju odluka o svim tim izazovima.

 

Kada bi Srbija sve uradila na vreme, da li bi sa punom sigurnošću mogla da računa na tu 2025. za članstvo u EU, s obzirom na potrebu za reformom same EU i poznati stav francuskog predsednika Makrona o tome?

Nemam ništa protiv obelodanjene introspekcije i unutrašnje akcije za reforme EU, naprotiv, smatram da će jača EU imati veći i bolji kapacitet, pa i da primi nove države članice. U tom smislu ne smatram da su proširenje i koncept predsednika Makrona u koliziji, već da je reč o dva procesa koji mogu paralelno da se odvijaju. Godina 2025. je potencijalan datum članstva kako je i navedeno u Strategiji proširenja, ali smatram da ona nije nerealan datum. Takođe, realno je da do tada EU sprovede unutrašnju reformu što nama u potpunosti odgovara jer nam je u interesu da uđemo u jaču i stabilniju Evropsku uniju u koju ćemo i mi, u punoj meri, uneti sopstvene kapacitete.

Priče o tome da bezvizni režim između Srbije i Irana, možda i nekih drugih zemalja, dovodi u opasnost viznu liberalizaciju sa zemljama „šengena“ nisu više u domenu spekulacija - komesar Johanes Han je upravo o tome govorio u Luksemburgu, a pominje se i u zaključcima šefova diplomatija EU. Da li je Srbija u tom pogledu dobila neke „zadatke“?

Srbija je i 2015. u jeku migrantske krize pokazala sposobnost i odgovornost prema EU zemljama u pogledu odgovorne kontrole granica i učestvovanja u zajedničkim rešenjima. Svakako da zemlje članice prate situaciju sa kretanjem ka EU državljana svih zemalja koje su na negativnim listama EU, ali mi vrlo revnosno pratimo situaciju i vršimo kontrolu letova na aerodromu zajedno sa pripadnicima Fronteksa i nema razloga da naš bezvizni režim bude ugrožen. Proces evropskih integracija nije proces u kojem se protiv nečije volje nameću zadaci. Sve što radimo, radimo dobrovoljno. Evropske integracije su susret dve političke volje, država članica koje formulišu politiku EU i nas kao kandidata. Mi nameravamo da uskladimo viznu politiku do članstva, jer smatramo da će to značiti veću bezbednost naše zemlje.

Autor: Biljana Baković

Izvor: Politika