Unija nam je potrebna, ali i Srbija treba EU!

25. jul 2017. | Beograd

Unija nam je potrebna, ali i Srbija treba EU!

Jadranka Joksimović, ministarka za evropske integracije, u intervjuu za „Alo!” otkriva da li će vrata Evropske unije biti zatvorena za Srbiju nakon što završimo čitav proces evrointegracija, kao i da li će Kosovo na kraju tog puta biti prepreka. Ona nam otkriva i s kim najbolje sarađuje u Vladi, a s kim u SNS-u, ali i procenjuje kada ćemo konačno biti spremni da postanemo punopravni član Unije.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokrenuo je inicijativu za dobijanje okvirnog datuma za članstvo u EU, za sada niko od zvaničnika nije rekao ništa određeno, kako to komentarišete?

- To je legitimno pitanje sa naše strane, Vučić je dobro procenio trenutak za to. Mi imamo naše planove, kao i obaveze prema onome što smo obećali građanima. Mnoge prethodne vlade su članstvo obećavale 2004, 2007, 2009, 2011, a mi smo zvanične pregovore otvorili u januaru 2014. Dakle, potreban je neki precizniji vremenski okvir, kakav god bio, da bismo i mi, u odnosu na potrebe pregovaranja prelaznih perioda za promenu standarda u određenim oblastima, na primer poljoprivredi, zaštiti životne sredine, bezbednosti hrane... mogli da planiramo ne samo aktivnosti, već i budžet. Zato nas zanima kakav je plan EU, ukoliko mi budemo u potpunosti spremni. Mislim da je Tusk legitimno odgovorio - kad budete spremni, vrata EU neće biti zatvorena. Ili, biće otvorena, možda tako bolje zvuči. Suština je ista.

Donald Tusk je izjavio da se pre datuma za članstvo mora završiti dijalog s Prištinom, znači li to da će Kosovo na kraju ipak biti pitanje svih pitanja za članstvo Srbije u EU?

- Realno je da će se proces dijaloga sa Prištinom i implementacija dogovorenog pratiti uporedo sa ukupnim procesom pregovora po ostalim reformskim poglavljima. Tako piše i u pregovaračkom okviru za Srbiju. Po našem poslednjem istraživanju, naši građani smatraju, u procentu od 59 odsto, da dijalog treba nastaviti, nezavisno od našeg procesa pregovaranja sa EU, jer su svesni da zamrznuti konflikti opterećuju celo društvo. Problem je što EU želi da posmatra dijalog kao idealnotipski model pregovora, gde će sve ići kao po loju, gde ništa ne može da remeti dogovoreno, a pogledajte gde smo u pogledu ZSO skoro dve godine nakon dogovora.

Kakve poruke dobijate od evropskih zvaničnika?

- Poruke razumevanja o značaju Srbije za zaokruživanje geopolitičkog, geoekonomskog, pa i bezbednosnog koncepta EU. Istovremeno, poruke o neophodnosti sprovođenja svih neophodnih reformi, što je u redu, jer ja uvek naglašavam, to mi radimo zbog sebe, naših građana i države, zbog bolje sadašnjosti, ali i budućnosti. Mi smo pokazali ozbiljnost kao država kandidat, imamo dobre rezultate u brojnim oblastima, ali i jasnu političku volju za partnerstvom sa EU zemljama. Imamo i važnu, i ne uvek zahvalnu i ne laku ulogu u promociji i održanju regionalne stabilnosti, što je i te kako važno i za zemlje EU.

Kada će Srbija biti potpuno spremna za članstvo?

- Mi znamo šta je naš posao u odnosu na ono što smo obećali građanima, a to su reforme, koje se ogledaju i kroz dostizanje kriterijuma za otvaranje poglavlja. Naš plan je da do kraja 2020-21, što ne znači da su to i godine prijema, budemo u potpunosti pripremljeni, odnosno da usvojimo sve standarde i pravne tekovine Unije. Tada će se kreirati i nova finansijska i budžetska sedmogodišnja perspektiva EU i zbog toga je važno da budemo spremni. Jer, kada zatvorite sva poglavlja, onda države članice u svojim parlamentima moraju da ratifikuju sporazum o članstvu. Neke čak održavaju i referendum o tom pitanju. I mi možemo tada da održimo referendum. Suština je da mi evropske standarde i EU dovedemo u Srbiju.

Da li ćemo pre prijema u EU morati da promenimo Ustav i iz njega izbrišemo preambulu?

- Ja ne razumem toliku dramu u vezi sa promenom Ustava. Postoje realne potrebe za promenom Ustava u nekim segmentima, a posebno u pogledu načina izbora sudija i tužilaca, što je deo i akcionog plana za poglavlje 23. To je konkretna stvar povezana sa unapređenjem efikasnosti i nezavisnosti pravosuđa, mislim da je to nesporna stvar i interes svakog građanina Srbije. Ne znam zašto se svuda umeće preambula kao „skriveni razlog“ promene Ustava. Naravno, kad idete u našem sistemu na promenu Ustava u nekim delovima, uvek se otvara i šira javna debata o drugim važnim pitanjima, jer je Ustav najviši pravni, ali i politički dokument jedne zemlje.

Kako sada izgleda Vlada i rad u njoj bez Vučića, iz vašeg ugla? Da li će premijerka Brnabić uspeti da sačuva gvozdenu disciplinu u Vladi koju je držao Vučić?

- Vlada radi dobro, uglavnom su to ministri i ljudi koji su radili i u prethodnoj, Vučićevoj vladi, uz neke manje izmene. Vučić je čovek koji je svojom posvećenošću u radu nametnuo standarde i tempo, a Ana je bila ministarka u njegovoj vladi, tako da smo dosta uigrani i uhodani. Meni, inače, niko ne mora da nameće ni tempo ni disciplinu, pošto mnogo tražim i od sebe, ali i od drugih. Uvek sam bila takva, karakter vam je sudbina.

Šta znači u praksi model „Dačić politički, a Brnabićeva ekonomski premijer“?

- Premijer je jedan, nema dva premijera. Politika i ekonomija su nerazdvojni, međusobno uslovljeni i neraskidivi. Svi se mi kao ministri bavimo i politikom i ekonomijom kroz svoje resore i tako radimo sa premijerom, koji naš rad usmerava i objedinjuje.

Kada biste morali da odaberete jednu osobu iz EU koja je najveći prijatelj Srbije, ko bi to bio?

- U politici i međunarodnim odnosima važno je da prepoznate strateške interese, i svoje i interese drugih, i da uhvatite momenat kad vam se interesi preklapaju, jer je onda to dobitna kombinacija za sve. Prijatelji su oni koji rade na tome da nam se interesi susretnu jer je to i njihov interes. Ima mnogo takvih ljudi i u EU institucijama i među političarima iz država članica. To je dobro za Srbiju.

Kako komentarišete podeljenost u društvu, Vladi i skoro svim nivoima po pitanju - Rusija ili EU?

- Moje duboko uverenje je da su u Srbiji ljudi zainteresovani za bolji život, za stabilnost i mir, prosperitet. Tu ne bi trebalo da bude podela. Poslednje istraživanje kaže da 49 odsto građana Srbije apsolutno vidi EU kao najbolji način da se to postigne, 24 procenta nema do kraja jasan stav, a 27 odsto je protiv. Mislim da to pokazuje jasnu orijentaciju građana prema evropskim integracijama. Možete da gajite naklonost prema narodima i državama, iz ovih ili onih razloga, ali mi treba da gledamo naše interese, kao što svi drugi gledaju samo i isključivo svoje interese. To rade uspešna društva.

 

Šta se promenilo u vašem radu otkad ste i zvanično dobili portfelj?

- Ne mnogo, ja sam i pre formiranja Ministarstva za evropske integracije koordinirala i politički odgovarala za rad svih organa nadležnih za evropske integracije. Takođe sam bila i koordinator programiranja svih pretpristupnih fondova i razvojne pomoći, što sam i sada. To je važno, jer mi godišnje od EU dobijamo oko 200 miliona evra bespovratne pomoći za reforme u različitim sektorima. Imamo programe prekogranične saradnje koji podižu razvoj lokala, podršku nerazvijenim opštinama, regionalne projekte povezivanja zapadnog Balkana. To su važne stvari kojima se godinama bavim, uz pregovore i političke uloge koju imam. Sada je jasnija i bolja koordinacija, jer ako politički odgovarate za nešto, onda je normalno i da okvir bude jasno strukturiran. Struktura prati poslove, a ne obrnuto.

 

Da li očekujete da će posle kongresa 2019. godine SNS dobiti novog lidera ili smatrate da to i dalje treba da bude Aleksandar Vučić?

- Očekujem da će predsednik Srpske napredne stranke ponovo biti Aleksandar Vučić. Ne vidim nijedan razlog da se povuče.

S kim se najbolje slažete u Vladi od ministara?

- Resorno ili personalno? (smeh) Nekad lične simpatije posustanu pred resornim nesuglasicama i obrnuto. Videla sam da je mene izdvojio Goran (Knežević), pa mu zaista iskreno uzvraćam.

S kim se najbolje slažete u SNS-u?

- SNS je velika stranka, mnogo prijatelja imam tamo. Ipak, najduže se poznajem i najbolje se razumem sa Vučićem, čak i kad se ne slažemo u svemu. Mnogi to ne znaju, ali on je čovek koji sasluša drugačije mišljenje čak i kad ga stvarno nervirate, ali i dobro razmisli o tome što je čuo. To je velika i retka osobina političara.

 

Izvor: Alo!